Od 2013. do 2019. godine u Republici Hrvatskoj ubijeno je 112 žena, što čini većinu svih ubojstava. Počinitelji su osobe bliske ženama, a u više od polovice slučajeva su bili njihovi intimni partneri. Nažalost, statistika ne pokazuje silazni trend: prema podatcima u 2019.g. u Hrvatskoj je ubijeno 13 žena.
U prvih šest mjeseci u Hrvatskoj je u 2020.g. zamijećen, prema statističkim podacima MUP-a, porast kaznenih prijava za nasilje u obitelji. Vjerojatno je direktno pozitivna posljedica izmjena i dopuna Kaznenog zakona i Zakona o kaznenom postupku koje su stupile na snagu 2019.g.
U vrijeme lock-downa, kada su se počele mjere zaštite zbog mogućnosti zaraze korona virusom, svaka odluka o prijavi nasilja i izlasku iz situacije nasilja je još teža i kompliciranija i za žrtvu i za sustav koji se mora aktivirati u pomaganju.
Istovremeno, iz prakse znamo da su za nasilje u obitelji uvijek najkritičniji vikend i praznici. Socijalna izolacija je zapravo produženi vikend, odnosno produženi praznici zbog čega je to razdoblje dodatno kritično za razvijanje obiteljskog nasilja.
Dok je za građane pridržavanje mjera socijalne izolacije obaveza u svrhu zaštite zdravlja, za žrtve nasilja u obitelji je ostanak u socijalnoj zamci! Time se smanjuje mogućnost slobodnog kretanja i počinitelja nasilja, od kojeg je puno teže sakriti poziv u pomoć.
Poziv u pomoć može biti okidač za još jače nasilje dok pomoć zaista ne stigne, stoga su žrtve u pravoj zamci. Njihove žrtve će teško doći u priliku tražiti pomoć u ovim okolnostima. Situacija se nastavlja i danas kad imamo priličan broj građana u samoizolaciji ili izolaciji. Ponovno su žrtve u svojoj obitelji u zamci! Možete zamisliti kako nestrpljivo čekaju prestanak samoizolacije ili izolacije kako bi prestala „hodati po jajima“, strepiti i „gutati“ još više da ne dođe do svađe. Treba znati da tamo gdje je odnos narušen, u vrijeme suživota s reduciranim odmicanjem iz takve situacije (samoizolacija/izolacija) – narušavanje odnosa se pojačava ili ostaje približno isto loš.
U vrijeme lock-downa izražena je činjenica da su s jedne strane skloništa primarno imala svrhu da bi omogućila žrtvi sigurno mjesto od nasilja, a s druge strane, u vrijeme korona virusa, svaki ulazak novih osoba u sklonište, bez prethodnog testiranja, predstavlja izniman rizik od zaraze za sve druge žrtve koje su već u skloništima.
Od ukupno 19 skloništa u Hrvatskoj, u samo jednoj trećini od njih je moguće osigurati uvjete za samoizolaciju. Tome je tako jer se ulaganja u skloništa u većini slučajeva minimiziraju godinama.
Budimo realni da su ovo potpuno izvanredne okolnosti koje svakom od nas pomiču granice spoznaje što moramo, što možemo, a što bi htjeli. Uopće nije lako organizirati život od mikro sredine kao što su obitelj, radno mjesto, pa i dalje…. na razini cijele države.
Mislim kako je više nego ikad nužno pomaknuti fokus i istaknuti drugu stranu ovog problema, umjesto razmišljanja samo o opciji izmještanja žrtve nasilja u obitelji (najčešće žene i djecu) iz njihovog vlastitog doma i osiguravanja smještaja u skloništima, vrijeme je da koristimo zakonske mogućnosti i izmjestimo počinitelje nasilja u obitelji.
Slobodanka Keleuva, dr. med. spec. hitne medicine
Zagreb, studeni 2020.
- Link o savjetovalištu – DOM DUGA ZAGREB – SAVJETOVALIŠTE ZA ŽRTVE OBITELJSKOG NASILJA: www.duga-zagreb.hr